Странице

недеља, 15. март 2015.

Moris Ravel

Moris Ravel
          Moris Ravel (1875-1937) je francuski kompozitor, pijanista i najvećih poznavalaca modernog orkestra pored Nikolaja Rimskog-Korsakova i Riharda Štrausa. Rođen je u mestu Sibur u Pirinejima od majke Španjolke iz Baskije i oca Švajcarca, koji je bio muzičar amater. Ubrzo mu se porodica seli u Pariz .
     Ravel je počeo da svira klavir sa sedam godina,a ubrzo nakon toga počeo je i da komponuje.Sa četrnaest godina je upasao konzervatorijum u Parizu. Kao čuveni kompozitor 20.-og veka napravio je klavirsku turneju po SAD-u gde je upoznao i Džordž Geršvina.U SAD-u se susreo s američkim džezom čije je elemente koristio za svoje kompozicije.Mnogo je putovao po Evropi i držao koncerte.Njegove kompozicije napisane za klavir ispunjene su virtuoznošću kakvu je zahtevao i List u svojim delima,ali i elegancijom.Inspiraciju je često nalazio u plesovima,među kojima je posebno voleo menuet,ali i:valcer,čardaš,habaneru,pasakalju i bolero. 
     Na Ravelovo stvaralaštvo uticali su francuski i ruski kompozitori XVIII i XIX veka,ali i V.A.Mocart i Franc Šubert.Njegova najpoznatija dela jesu: "Igra vode", "Ogledala", "Kuprenov grob", "Pavana za preminulu infantkinju", "Klavirski koncert za levu ruku", "Klavirski koncert u G-duru", "Valcer" (La Valse), orkestracija dela M.P.Musorgskog "Slike sa izložbe" i baleti "Dafnis i Kloe" i "Bolero". 
     Bolero je španska igra u kojoj se na zahtev prisutnih u jednoj krčmi igračica bolera penje na sto i izvodi ovu igru. Ovim delom Ravel je hteo da pokaže da iako se teme ponavljaju više puta, delo ne mora da bude dosadno. Delo se sastoji od dve teme od po 16 taktova i ponavljaju se 9 puta insistirajući u dinamici i ističući najlepše registre drvenih duvačkih instrumenata oboe, klarineta, fagota sa naglim prelazima iz visokog u niski registar i obrnuto. Zatim temu prihvataju limeni duvači, a potom ceo simfonijski orkestar. Delo počinje u pianissimo da bi se zavšio u forte fortissimo. 

Klod Debisi

Klod Debisi
    Klod Ašil Debisi 22. avgust 1862.– Pariz, 25. mart 1918. francuski kompozitor.
Zajedno sa Morisom Ravelom, smatra se jednom od najistaknutijih ličnosti u oblasti impresionističke muzike, mada on sam nije voleo da se ovaj termin upotrebljava za njegove kompozicije. Debisi je bio ne samo jedan od najvažnijih francuskih kompozitora već je bio i središnja figura cele evropske muzike na prelazu iz devetnaestog u dvadeseti vek.
      Rođen je u Sain-Germain-en-Layeu 1862. kao najstariji od petoro dece. Njegov otac Manuel-Ašil Debisi posedovao je keramički dućan, a njegova majka je bila krojačica. Vrlo rano je primećen njegov talenat za muziku pa je već s četiri godine počeo da uči klavir. Kada je imao jedanaest godina,upisao se na pariski konzervatorijum. Na konzervatoriju je proveo svojih sledećih dvanaest godina života. Za to vreme je studirao kompoziciju s Ernestom Guiraudom, istoriju muzike/teoriju s Louisom-Albertom Bourgault-Ducoudrayem, harmoniju s Émileom Durandom, klavir s Antoineom-François Marmontelom, orgulje s Césarom Franckom i solfeđo s Albertom Lavignacom, kao i s mnogim drugim važnim osobama tog razdoblja.
     Bio je i dirigent,muzički kritičar i učitelj klavira.Kao mlad kompozitor,dobio je značajnu nagradu Prix de Rome za svoje delo O izgubljenom sinu.Putovao je u Rusiju,Italiju,Nemačku i Engledku.Za vreme Svetske izložbe u Parizu 1889. čuo je muziku koju je izvodio orkestar s Jave.Kasnije će ta muzika uticati na njegovo stvaralaštvo,kao i književna dela Malarmea i Verlena.Proučavao je dela mnogih kompozitora,među kojima jesu:J.S.Bah,V.A.Mocart,F.List,R.Vagner,R.Štraus i F.Šopen.Sve do svoje četrdesete godine bio je nepoznat široj javnosti. Posle izvođenja opere "Peleas i Melisanda" postaje jedan od najpoznatijih svetskih kompozitora. U toj slavi nije dugo uživao, umire u Parizu 1918 god.
     Debisi je počeo da stvara u vreme kada su u Evropskoj muzici još uvek osnovu činili dur i mol. On uvodi celostepene, pentatonske i egzotične lestvice u svoja dela, donosi harmonske novine, ne poštuje pravila romantizma. Njegove teme su sažete i malog opsega, ritmička osnova nestalna i neodređena a glavni elementi stvaranja su boja i harmonija. 
     Njegova muzika će uticati na mlađe muzičare (I.Stravinskog,O.Mesijan,B.Bartok,P.Bulez i drugi),a kasnije i na džez muzičare.Najznačajnija dela Debisi je napisao za klavir ("Suite bergamasquw","Slike za klavir", "Dečji kutak",etide,preludijumi),orkestar ("Nokturni", "Prelid za popodne jednog fauna", "More"),operu "Peleas i Melisanda", balet Igre ("Jeux") i druga dela.


Impresionizam u muzici

      Impresionizam u muzici se javlja krajem 19. veka pod uticajem likovne umetnosti i književnosti. Muzičari, kao i slikari traže inspiraciju u prirodi, te se utisci iz prirode opisuju, doživljavaju i iskazuju na poseban, nov način, sa novim shvatanjem zvučnog kolorita. Melodiju izlažu fragmentarno, a harmonija i zvučna mogućnost instrumenta postaju osnova tonskog kolorita. Koriste celostepene, pentatonske i egzotične lestvice. Komponuju male forme kao što je klavirska minijatura ili solo-pesma zato što su one najpogodnije za iznošenje trenutnih utisaka. Najpoznatiji predstavnici su Klod Debisi i Moris Ravel.

Najznačajniji impresionisti


Ruanska katedrala
 Najznačajniji impresionista je francuski slikar Klod Mone.Po njegovoj slici "Impresija,radjanja sunca",ceo pravac je 1874.godine dobio ime.Svetlost je za Monea bila jedina realnost ovog sveta.Slikao je jedan motiv vise puta ali uvijek na drugaciji nacin.Najcuvenija mu je ciklus od oko dvadest slika fasade Ruanske katedrale.Tema njegovih slika,uglavnom pejzaž postaje nevazna,dok u prvi plan izbija atmosfera koju stvara svetlost,mrlje boja i potezi četkice.


Kišobrani

Francuski slikar Ogist Renoar se takodje vezuje za impresioniste,mada veliki broj njegovih slika ne pripada impresionizmu.Na svojim slikama,on je osim svjetlosti istrazivao i pokret ljudske figure.S njim se i tematika menja,jer se prelazi sa slikanja pejsaža na prikazivanje gradskog zivota: zabave,dokolice,opere,ulice...Na slici "Kisobrani".koju je Renoar naslikao oko 1880.godine-plave,svetlije i tamnije,senke,narandžasta svetlost izrazavaju vrevu  i zurbe gradske ulice.

Edgar Degas je takođe francuski impresionista. Bio je slikar i vajar. Na svojim delima je prikazivao pokret ljudske figure,kao i Ogist Renoar. Njegovo najpoznatije delo koje je izvajao su "Balerine" u bronzi, koje su mu često bile i motiv na slikarskom platnu. Koristio se tehnikom pastela odnosno kreda u boji. Smatra se da se koristio pastelom zato što mu je oslabio vid. Njegova najznačajnija dela su: "Balerine", "Kada", "Žena koja se kupa" i "Ispijanje apsinta".  


Balerine u plavom
Edvard Manet je francuski slikar realista koji je kasnije prešao na impresionizam. jegovo najpoznatije delo "Doručak na travi" izazvalo je veliki skandal. Razlog toga je bila naga žena koja samouvereno gleda u posmatrače. Takođe ovo delo prikazuje uvod u impresionizam,a to se najbolje vidi kada posmatramo mrtvu prirodu, međutim ova slika nije prava impresionistička kao što je to "Impresija rađanja sunca". Najpoznatija dela su mu : "Frulaš","Bar u Folies Bergereu", "Olimpija".


Doručak na travi



















Na prelazu uzmedju XIX i XX vek impresionizam su prihvatili i slikari južnoslovenskih naroda.Najveci broj nasih slikara na prelazu dva veka,prihvatao je impresionizam preko Minhena,gde su odlazili na školovanje.Milan Milovanović i Nadežda Petrović su bili prvi koji su naše slikarstvo usmerili ka Parizu,na samo izvorište impresionizma.Nadežda Petrović zauzima značajno mesto u našem slikarstvu.Ona je organizovala saradnju sa slovenačkim slikarima u koloniji u Sićevu i Prvu jugoslovensku izlozbu 1904.godine.Svoje najbolje impresionisticke slike."Notr-Dam" i "Bulonjska suma",naslikala je u Parizu.Na tim slikama sve je podredjeno boji i svetlosti.U pejzažima Srbije,kao na primer u slici "Resnik",Nadežda kroz snažan kontrast zelene i crvene boje,širokim potezima četkice i pastoznom fakturom izražava snažan doživljaj prirode. Pored dela Nadežde Petrović, ovaj pravac, na našem podneblju su upotpunila i dela Milana Milovanovića, kao što su "Plava vrata" i "Crvena terasa".


Resnik
Crvena terasa

Impresionizam u slikarstvu

          Impresionizam je pravac koji se pojavio sedamdesetih godina XIX veka.Iako predstavlja nastavak realizma,on uspostavlja nov odnos prema svetu.Slikari se vise ne zadovoljavaju preobrazavanjem i vrećanjem na tradiciju,kao sto su to cinili romantičari i neoklasicisti,vec tragaju za novim načinom vizuelnog izraza.
         Spontan odonos prema svetu,a ne odredjen prema jednoj,uglavnom evropskoj kulturi,kao sto je bio odnos neoklasicista prema antici,ili romanticara prema Šekspiru i gotici,omogucio je impresionizmu da koristi likovna iskustva svih,a ne samo evropskih stilova.Nije slučajno da su se impresionisti divili japanskim drvorezima-estampama i japanskoj umetnosti uopšte.Susret umetnosti Dalekog istoka i impresionizam odlučna je prekretnica u svetskoj istoriji umetnosti.
                 Impresionizam se pojavio kada je prihvaćeno Njutnovo otkriće spektra i njegov zaključak da je bela svetlost sastavljena od boja.Impresionistička slika je impresija-rezultat neposrednih vizuelnih utisaka o sunčevoj svetlosti i predmetima obasjanim njome.Odblesci na vodi,sneg,nebo sa oblacima,plast sena ili lokvanji na vodi,bili su povod za nastajanje impresionističke slike.Posledica slikanja svetlosti izvan ateljea je rastočenost i dematerijalizacija oblika,spontan namaz boje koji se,kroz vidljiv trag četkice,osamostaljuje kao vrednost po sebi.Saznanje da je svetlost sastavljena od boja,da u njoj nema bele i crne vec samo toplih i hladnih boja kojima je moguće izraziti svetlost i senku,našlo je punu primenu u slikarstvu impresionizma,Slikajući bojama Sunčevog spektra,impresionisti stvaraju radosnu atmosferu.Njihov značaj leži u tome sto su otkrili lepotu prirode i u slikanju pejzaža punog svetlosti i atmosfere oslobodili sliku od religiozno-istorijske tematike.